Već treću godinu zaredom Split i Bačvice privlače pozornost održavanjem jedinstvenog Svjetskog Prvenstva! Ovogodišnje prvenstvo u Piciginu će zasigurno biti najkvalitetnije do sada, ako to prirodni uvjeti na terenu budu dozvoljavali. Ekipe su dosta uigranije, a i mnogo brojnije u odnosu na protekla prvenstva, što će sigurno zaoštrit konkurenciju do same završnice. Očekuje se u finalu pripetavanje između četiri do šest više-manje podjednakih domaćih ekipa (a moguće je i iznenađenje ekipe sa strane, izvan Splita, zašto ne?!) koje će svoje adute, akrobacije i kombinacije nastojat prikazat u najboljoj izvedbi tijekom 20-minutnog raspolaganja terena!
U Splitu se, od 8. do 17. lipnja, održavaju „Dani Bačvica“ u sklopu kojih će, dakle, biti organizirano, među ostalim događajima, i treće svjetsko prvenstvo u Piciginu.
Popularizacija picigina u ove tri godine je dovela do već prijavljenih 20ak ekipa, zbog kojih će se morati održavat i kvalifikacije i to 8. i 9. lipnja (petak i subota) od 10-12h dok će veliko finale biti održano u nedjelju 17. lipnja od 12-15h uz dodjelu priznanja našem tenisaču Mariju Ančiću!
Dani Bačvica će biti upotpunjeni sa vaterpolskom utakmicom između splitskih klubova 10. lipnja od 10-12h na kojoj će biti predstavljena monografija Bačvica te dodjela priznanja našem kapetanu vaterpolske reprezentacije Zdeslavu Vrdoljaku.
Velika revija picigina prošlogodišnjih pobjedničkih ekipa i turnir u malom balunu na salbunu (pijesku) te podizanje Plave zastave održat će se 13. lipnja od 10-13h (tradicionalno na Sv. Antu).
Evo, da Borko ne skače odma, postoji i prvenstvo u glavometu, ali to se održava nekim drugim smjerom... U Omišu jedan dan, pa na Firulama, na nekom otoku, pa veliko finale na Bačama, ali ne znam točno kad ni kako.
Ovogodišnje prvenstvo u Piciginu će zasigurno biti najkvalitetnije do sada, ako to prirodni uvjeti na terenu budu dozvoljavali. Ekipe su dosta uigranije, a i mnogo brojnije u odnosu na protekla prvenstva, što će sigurno zaoštrit konkurenciju do same završnice. Očekuje se u finalu pripetavanje između četiri do šest više-manje podjednakih domaćih ekipa (a moguće je i iznenađenje ekipe sa strane, izvan Splita, zašto ne?!) koje će svoje adute, akrobacije i kombinacije nastojat prikazat u najboljoj izvedbi tijekom 20-minutnog raspolaganja terena
Picigin je inače igra iz zafrkancije, u kojoj inače nema pobjednika, jer igraš za sebe a protiv nikoga, nema tu bodova... ali zbog prvenstva neke stvari su se morale definirat. Sustav bodovanja jedne ekipe je sličan ocjenjivanju skokova u vodu ili umjetničkog klizanja ili gimnastike... Znači, gleda se jedan ukupni umjetnički dojam, više onako „od oka“, ali postoje tu i suci koji nastoje brojat sve te udarce i parade koji ih još kategoriziraju, pa tako ne vridi svaki udarac baluna isto, je li brži ili sporiji, precizniji... pa atraktivnost parade, spašavanja, falivanja, zafrkancija i ponašanje ekipe na terenu...
Ekipe su podijeljene u muškoj i ženskoj konkurenciji. Uvjeti su da ekipa igra sa pet igrača uz dvi, tri rezerve, da imaju svoga kapetana, i svoje ime!
Kod žena standardno isplivavaju dvi do tri ekipe... „Sirene“, „Climbing Chiks“ (predvođene strogom managericom Anamarijom - Ana je dobra, Marija je manje dobra ;)... koje svake godine imaju i vidljivi napredak u kvaliteti i smislu igre.
U muškoj konkurenciji, između domaćih klapa (Babai '90e, Jutarnji, Veterani, Umjetnici...) odlučivat će „sitnice“. Kod „Babaia“ tih sitnica imate koliko oćete, igraju atraktivno, sigurno i precizno, imaju vica u igri predvođeni mozgom Joke, sluhom Afre, paraderom Arsenom, zujalicom zvana Dino,... ali nikad se nezna.
Ekipa „Jutarnjeg“ igra taktički najzrelije, sa eksplozijama dva letača Senjanovića Mile i Ivana, te trećeg familijarca, playa Frane, pomognuti topotom poluletača Andreja i nonšalantošču Pache, hodača po vodi Tonija, rutinski mogu do pobjede.
„Umjetnici“ ili kako li će se već zvat ove godine, prava su tempirana atomska bomba, (gospodine Mariću pazite!). Ako ih bude išlo, gotovi su svi! Igraju u najširem krugu, kontre na sve strane, pucaju se baluni i kad triba i ne triba, dakle, najriskantniji su, imaju najmarkantnijeg igrača, ikonu leta, a i glasa, Žoulija, kojeg jednostavno ne morete falit kad dođete doli na Bače. Tu su još i lucidno nježni Pavel Nedved, Bruce the Napkin Ubrus, Zakon braće Bebić, lijevoruki pro-skakač Vedro, kapiten Drago The Popaj... istina, puno se tu i faliva, ali oni uspješni baluni prepričavaju se i dan danas!: „Je, ma bija je oni jedanput kad smo zamalo... Hahaha!
„Veterani“... nikako ih se ne možemo riješit, ali sa pravom ni zaobić kao favorite, jer to je čisto vino, šta stariji, to boji... Oni će malo stisnit svoj krug ali će zato balun osušit, i nama se rugat!
Još ima tu dosta otvorenih opcija za stvaranje još boljih ekipa kad se tu još odluče negdi smistit i najbolji igrači poput našeg Jordana, FlegMate... ma ima nas cila vojska doli i garda sa strane! Triba samo doć!
idemo na bačvice, bačvice, bačvice.... :)
Nema komentara:
Objavi komentar